DRAMSKI STUDIO

Iako prevašodno zamišljeno kao pjevačko društvo „Zahumlje“ preko dramske sekcije još u prvim svojim godinama postiže velike uspjehe. Pored ostalih, prikazivana su djela pisaca iz dinastije Petrović – Njegoš te je uoči Nikoljdana 1898. godine, poslije nastupanja hora i recitatora, u sali Pekićeve kafane (nekadašnja kuća vojvode Lazara Sočice), pozorišna sekcija „Zahumlja“ izvela „Arvanita“ dramu u tri čina knjaza Nikole Petrovića, a „Zahumlje“ je povodom stogodišnjice Njegoševog rođenja, 1913. godine prikazalo i odlomak iz „Gorskog vijenca“, a zatim sa članovima Zanatlijsko radničkog udruženja i predstavu „Balkanska carica“, početkom 1914. godine, povodom tridesetogodišnjice od izvođenja prve predstave u Nikšiću. Nikšićka publika je i sa posebnim simpatijama prihvatila i „Opsadu Nikšića“, od Bekice Šobajića, izvedenu 1900. godine, a kuriozitet je da su u publici sjedjeli junaci, učesnici ovog istorijskog događaja.

Godine 1924. „Zahumlje“ je ponovo počelo svoje aktivnosti i doživjelo renesansu, sa predsjednikom Gavrilom Cerovićem. Za izvanredne uspjehe postignute na mnogim koncertima i dramskim predstavama između dva rata „Zahumlje“ je pohvaljivano, nagrađivano i odlikovano. Da bi sagledala aktivnost Društva do Drugog svjetskog rata, neophodno je pomenuti njegova gostovanja. Društvo je gostovalo na Cetinju, u Podgorici, Mostaru, Herceg- Novom, Kotoru, Danilovgradu, Boki Kotorskoj, Beranama-Andrijevici-Peći, a pored toga „Zahumlje“ je doprinijelo da Nikšić posjete društva iz drugih gradova.

Od 1928 do 1932. „Zahumlje“ je dobilo svoj društveni Dom u čijem su podizanju učestvovali kako članovi Društva tako i ljubitelji „Zahumlja“ iz cijele Crne Gore. Otvaranje Doma pružilo je Društvu mogućnost za intenzivniju djelatnost i okupljanje novih članova, tako da je u periodu između dva rata pristupio veliki broj mladih, obdarenih članova, mahom radnika, studenata i učenika.

Rad „Zahumlja“ prekida Drugi svjetski rat, članovi Društva našli su se u prvim borbenim redovima, a devetnaest njih su na bojnoj liniji ili kao žrtve fašističkog terora izgubili život. Mnoge javne ustanove i ulice u Nikšiću u svojim nazivima čuvaju sjećanje na ove ličnosti.

U Nikšiću je u prvim poslijeratnim godinama od članova Centralne kulturno-umjetničke grupe CASNO-a i nekoliko partizanskih grupa formirano Sindikalno kulturno-umjetničko društvo „Radoje Dakić“ pod čijim je okriljem radila dramska sekcija. Svojim radom ona je izborila značajno mjesto u kulturnom djelovanju na teritoriji nikšićkog sreza u toku prvih godina po oslobođenju, što se naročito pokazalo na prvoj smotri kulturno-umjetničkih društava Crne Gore, održanoj 1948. godine na Cetinju, kada je osvojeno prvo mjesto sa komadom „Mašenjka“, a na saveznoj smotri u Beogradu, osvojeno je drugo mjesto. Još veći uspjeh sekcija je zabilježila na Festivalu sindikalnih društva i grupa u Beogradu, gdje je sa komadom Mire Puc „Vatra i pepeo“ osvojila prvo mjesto. Godine 1955, KUD „Radoje Dakić“ je promijenilo naziv u „Zahumlje“, a iz kontinuiranog pozorišnog života koji se odvijao u „Zahumlju“ rodila se ideja o osnivanju Narodnog pozorišta u Nikšiću 1949. godine.